Petnjica: Skriveni kutak Popče

Dužina: 60.07 km
Najviša tačka: 1098 m
Najniža tačka: 631 m
Ukupni uspon: 2037 m

GPS

Bihorski kraj je destinacija kojom rado voze beranski i bjelopoljski biciklisti. Mnoštvo puteva i puteljaka, mnogo sela, lijepi predjeli, ljubazni ljudi… E tamo u tom Bihoru, u petnjičkoj opštini postoji jedan skriveni kutak, nedirnuti dragulj prirode na rijeci Popča među narodom poznat kao Bratimin vir. U pitanju je teško pristupačni klanac sa kaskadama, jedna prava oaza mira opkovana sa svih strana ljepotom prirode.

Bratimin vir je fantastično mjesto pogodno za pješačenje, slobodno penjanje, kanjoning, ali i biciklizam a uz malo truda mogla bi se osposobiti sjajna povratna MTB staza koja bi vodila kroz šumu, desnom stranom Popče, nazad za Petnjicu.

Staza je markirana i skroz je pristojno uređen teren do samog vodopada i klanca. Kako je staza jako strma u završnom dijelu, postavljena je ograda od oborenih stabala, a u samom klancu postoje improvizovani mostići kojim uz dosta opreza možete preći preko Popče do skrivenog i možda najatraktivnijeg kutka ove lokacije – lijepog ovalnog bazena iznad koga se izdižu visoke litice a kroz otvor u stijeni u vidu omanjeg vodopada izbija rijeka koja je pedesetak metara iznad nestala u strmom uskom ponoru.

U proljeće i jesen vodostaj zna da bude jako visok, dok ljeti rijeka nije tako velika i može se njom gaziti umjesto – za običnog posjetioca – na momente opasnog veranja po stijenama i drvenim mostićima. U svakom slučaju čitava lokacija je prepuna opalog navlaženog lišća i treba biti jako oprezan da se ne okliznete jer pad ovdje može biti koban.

Međutim, prije nego što dođete do stazice za vodopad morate preći Popču. A mosta nema! Ljeti, u sred avgusta kada je vodostaj nizak, možda preko kamenja možete doskakutati do druge obale, ali u svakom slučaju budite spremni na izuvanje i bosonogo gaženje rijeke.

Mnogo legendi se pripovijeda o Bratimin viru. Kažu da je na ovom mjestu nekada davno postojala pećina u kojoj je bilo sakriveno veliko blago. Blago je bilo ukleto, pa se svaki trag gubio onima koji bi pokušali da ga se domognu probijajući se do pećine. Priča se i da su dvije gorštačke porodice bile u zavadi, pa se svaki njihov susret završavao u teškim ranama, a nekad čak i ubistvima. Niko nije mogao da ih izmiri, sve do jednog dana kada su dva brata spasila mladića iz one druge porodice dok se davio u vrtlogu nabujalog vodopada. Kada je mladić ispričao šta mu se desilo i ko ga je spasio, njegov dedo i otac poslali su ljude da od bivših neprijatelja traže mir i pobratimstvo. Od tada su mnogi ovdje nalazili mir pa zbog toga i ime Bratimin vir.

Kako stići?

Ako za vir pedalate iz Berana ići ćete svakako preko Petnjice do koje možete doći magistralom kroz tifransku klisuru, pa od sela Bioča  skretanjem ulijevo sa magistrale – preko Lješnice i Paljuha gdje ćete na 20km naići na žutu tablu sa natpisom Petnjica. Na isto mjesto ćete stići i u drugoj varijanti, TT3 stazom (stari put Berane – Rožaje),  preko Budimlje i Police (15km).

Vidimo da je potez preko Lješnice (685m) duži za 5km ali je zato trasa preko Budimlje (685m) i Police (906m) dosta zahtjevnija što se tiče uspona.

Od table do centra Petnjice (726m), kod kafane Merak, ostaje nam oko 1.7km, gdje valja napraviti pauzu iz više razloga: ovdje je posljednja prilika da se eventualno snabdijete sa grickalicama ili slatkišima u prodavnici, u kafani Merak možete pojesti odlične ćevape i popiti sok, a ako vam nije do jela svakako zastanite kod džamije koja se nalazi u neposrednoj blizini. Tu imate i česmu ako ste žedni.

Na tabli Kulturne rute, koja se nalazi u dvorištu džamije, saznaćete da se nalazite pred jednom od najvećih džamija na Balkanu, jedinstvene arhitekture, sa drvenim, ručno rezbarenim stubovima. Sa površinom od oko 550m2 ona može da primi i do 1200 vjernika. Džamija u Petnjici je i jedina trospratna džamija u Crnoj Gori. Stara je nekoliko vjekova, te se i njen izgled vremenom mijenjao. Ne zna se sa sigurnošću kada je nastala. Narodno predanje kaže da je to bilo krajem 16. vijeka, kada su sa opadanjem značaja grada Bihora, počele da se grade džamije i van njegovih zidina. Glavni putevi išli su rijekom Popčom, pa su se uz njen tok podizale i džamije. Istoričari njenu izgradnju povezuju sa dolaskom Hajdar – paše Selima, 1689. godine, kada je izgrađeno više objekata orijentalnog stila u Bihoru i Limskoj dolini. I tako dalje… vi pročitajte do kraja.

U nastavku ove bihorske avanture, prolazimo skretanja za Radmance i Lagatore, i započinjemo oko 7km dug uspon, slabo prometnim asfaltiranim putem prema selu Bor. Prosječan nagib na ovoj dionici je oko 6% (max oko 18%), a usput imate na dva mjesta lijepo uređene česme sa dobrom vodom. U prvom dijelu ovog uspona naićićete na zelenu tablu na kojoj piše: Izletište Popča, Teferič, Bećkova luka… i strelicu koja pokazuje na malu kozju stazu, pomalo zaraslu koja vodi do rijeke. Lokacija koja ostaje da bude istražena nekom drugom prilikom.

Na 25km, trasom preko Police (5km duže trasom preko Lješnice) nalazi se najviša (1095m) i najbitnija tačka na ovoj ruti: primijetićete makadam koji se desnom stranom spušta nizbrdo – i to je naš dalji pravac. Ako promašite završićete u selu Bor (1190m).

Slijedi oko 2km dug spust ne baš dobrim makadamom do rijeke Popče. Odmah na početku spusta je uređena česma, posljednja do vira, zato se dobro snabdijte vodom jer, iako ćete nadalje biti  cijelo vrijeme pored rijeke ne bih preporučio da koristite tu vodu za piće. Doduše, postoji jako blizu jedan kutak, Murovsko vrelo, odakle se može bez bojazni piti voda, ali teško mi je da objasnim kako stići do njega, zato, ovako je lakše i meni i vama i ne oslanjajte se na ovu informaciju.

Pri silasku, primijetićete dvije drvene klupice: sa mjesta gdje se nalazi prva klupa pruža se lijep pogled na Komove koji se gorostasno izdižu u daljini, a sa mjesta gdje se nalazi druga klupica, sa jedne litice (Šiljci) imaćete pogled na ponor – duboko korito rijeke Popče, i zapravo odmah tu ispod vas je Bratimin vir, do kojeg ćemo ipak doći mnogo lakšim putem, bez brige.

Na kraju makadama, stižemo na obalu Popče, i tu se na livadici nalazi mobilijar – drveni sto i klupe gdje se možete dobro odmoriti.

Skoro smo na cilju. Slijedi ono gaženje Popče pomenuto na početku teksta i pola kilometra stazicom do iznad vira. Bajk se može voziti do tamo, mada je u jednom dijelu staza široka ne više od pola metra a sa desne strane je, ne baš ambis, ali jako strma strana kanjona… tako da ako niste vični ipak je bolje da ovu stazicu prođete pješke.

Kada napokon stignete do drvene ograde napravljene od oblica, ostavite bicikla tu, jer sa njima nemate kuda niz strminu do vodopada (990m), i krenite u detaljno  istraživanje ovog tajnog mjesta koje će vas potpuno opčiniti svojom magijom, toliko da ćete mu se uvijek vraćati.

Od kako me je drug, koji je iz ovih krajeva, prije neku godinu poveo prvi put do Bratimin vira, redovno sam ovdje bar par puta godišnje – čak i zimi. Uglavnom kao fotograf, ali počeo sam da dolazim i kao biciklista.

Kuda voziti do Bratimin vira iz Bijelog Polja, ili pak iz Rožaja treba ostaviti kao izbor tamošnjim biciklistima, oni dobro znaju sve staze i bogaze svoga kraja, a za potencijalne turiste željne avanture predlažem sljedeće kružne trase:

Ko god da ste, ako ste dobre volje i ekološki savjesni da ničime ne narušite ljepotu ovog skrivenog dragulja Bihora, onda dođite i uživajte u potpunom miru satkanom od cvrkuta ptica i žubora malene i lijepe Popče.

9 komentara na članku “Petnjica: Skriveni kutak Popče”

  1. Jovane,
    Bio sam na mušičarenju ljetos na Popči. Krcata je potočnom pastrmkom.
    Ambijent je sjajan.

  2. Nikola, hvala na reportazi i divnim fotografijama. Ja sam se ´70-ih, kao decak, kupao u Popci i sa drugarima pecao pastrmke i penjao se do Bratminog Vira. Tada je voda u Popci bila pijaca. Zahvaljujuci tebi, planiram da sledeceg leta ponovo obidjem Bratmin Vir, te cu tom prilikom uraditi i analizu kvaliteta vode Popce. Drugarski pozdrav!

Leave a Reply to Mehović Cancel reply