Biciklistička staza AN03 – Rudo brdo

Trešnjevik – Rudo brdo

 

Dužina: 43.55 km
Najviša tačka: 1744 m
Najniža tačka: 760 m
Ukupni uspon: 1250 m

GPS

Tura za bicikliste u dobroj kondiciji: donijeće mnogo zadovoljstva, ali samo ako nam vrijeme ne protekne isključivo u mučnoj borbi sa usponom i kilometrima.

Početak je isti kao i kod rute AN 02: iz centra Andrijevice putem ka Beranama i posle 900m lijevo na put za Trešnjevik. No na raskrsnici na koju stižemo poslije pređenih 1,9km ovog puta ćemo nastaviti pravo, putem koji se penje na prevoj Trešnjevik.

Nagib na usponu je umjeren, ali je sam uspon dug više od 16km. Pomoći će činjenica da uglavnom vozimo kroz šumu, u sjenkama i hladovini, što će svakako prijati po toplom danu. Neki djelovi na drugoj polovini uspona su posebno lijepi, a otključaće nam se i par lijepih pogleda na Komove.

Na 12,2km prolazimo pored česme, na 17,2km je još jedna (spomen-česma Milošu Ćiroviću, lijevo). Poslednjih 8km do prevoja spleteni su u isto toliko serpentina. I kao na alpskim serpentinama, i ovdje je svaka priča za sebe, svaku ćemo doživjeti malo drugačije od prethodne, na svakoj će se umorne noge i pluća požaliti na različit način. No sve se zaboravi na prevoju (18,3km): i opet, kao i svi drugi dobri prevoji u zadihanim svjetovima bicikliste, i ovaj ima sve što je potrebno za ostanak u lijepom sjećanju: dovoljno otvorenog prostora, dobru dozu finih vidika, i – mjesto gdje se može sjesti, popiti ili prezalogajiti nešto, gdje se sa saputnicima mogu razmijeniti huktanja, čestitanja, i “preživjesmo” dijagnoze, i gdje se može ispuniti sveta dužnost odgovaranja na začuđena pitanja lokalaca. (“Plaća li te ko za ovo?”). Ovdje je to mjesto čuvena Savova kafana: uvijek otvorena, i dovoljno prostrana da primi svačiji umor.

Prevoj Trešnjevik
Prevoj Trešnjevik

Za one koji ovdje eventualno ustanove da je više nego dosta napredovanja za jedan dan, odmah iza kafane se nalaze brvnare “Eko-turs Komovi”, katun i eko-dom “Trešnjevik”, u kojima se može prenoćiti. (Ako se na tu stranu produži još koji kilometar asfatnim putem, stiže se do eko-katuna Štavna – o tome ćemo detaljnije u opisu rute AN 05.)

A za nastavak puta treba produžiti putem ka Mateševu, ali samo koju desetinu metara: odmah ćemo skrenuti desno, na makadamski put ka brdu Lisa. Čeka nas još oko kilometar intenzivnog uspona, na sam vrh brda Trešnjevik (oni koji odlaze asfaltom ka Andrijevici ili Mateševu, nikad se dakle na popnu na samo mjesto po kome je prevoj dobio ime). Potom je napredovanje lakše, i vrlo zanimljivo: blago naviše duž uzane kreste grebena koji dijeli svijet na dva dijela: onaj u kome je, duboko ispod, Andrijevica, i onaj u kome je, duboko ispod – Mateševo.

Put za Lisu
Put za Lisu

Kad prođemo spomen-česmu Zdravka Kuburovića (21km) predio postaje sasvim otvoren, brda i površi prekriveni su uglavnom samo travom, pa se podrazumijeva sjajan vidik. Prije svega možemo da uživamo u pogledu na bliske, veličanstvene, na nebu procvetale Komove, ali i na vrhove Prokletija koji vire iza njih, pa na Hajlu na Istoku, na daleku Bogićevicu na jugioistoku, tamo iznad nevidljivog Plava (bez brige, i tamo će nas odvesti naša mreža ruta). Na sjeveru, pravo pred nama, pogled na Bjelasicu zatvara velika piramida brda Lisa. Sa desne strane se, na istok i prema Andrijevici, spušta uzana, šumovita dolina Gnjilog potoka: ako pažljivo pogledamo, vidjećemo u njoj i djelove asfaltnog puta kojim smo se tako dugo peli do Trešnjevika. Lijepo je vidjeti ih sada ispod nas, krotke i pripitomljene visinom sa koje ih posmatramo.

Na 21. kilometru prolazimo veliki, na divno mjesto posađeni, Prisojački (Đekovića) katun. A na izmaku ovog kilometra, u samom podnožju Lise i na mjestu zvanom Jovanov grob, nalazi se raskrsnica na kojoj pravo odlazi (počinje) ruta AN 04. Ona vodi do planinarskog doma Krivi do na Bjelasici, a zatim se spušta u dolinu Gradišnice gdje se ponovo spaja sa rutom AN 03. Stoga možemo da izaberemo kako ćemo nastaviti putovanje: ovog puta ćemo ostati na AN 03, a to znači da ovdje treba da skrenemo desno, ostavljajući Lisu na lijevoj strani.

Raskrsnica je i najviša tačka na AN 03: 1735m. Makadam je od Trešnjevika sve vrijeme solidan, sa par kraćih lošijih dionica. Odavde ćemo se do kraja rute skoro sve vrijeme spuštati – skoro 22 kilometra!

Malo više od 600m iza raskrsnice na Lisi stižemo na mjesto sa koga se pruža izvanredan, možda i najljepši pogled na Komove i Prokletije. Odmah iza Kokošinje glave put postaje zemljani (25,5km). i dalje vozimo po uzanom grebenu, čas kroz šumu čas po otvorenom terenu (prelijepi pejzaži), polako se spuštajući ka katunu Rudo brdo (26,3km). Nadomak katuna ćemo proći lijep zatravljen dio kroz livadu, a zatim ponovo komad šume.

Katun Rudo Brdo
Katun Rudo Brdo

Novi zanosni pejzaži iznad katuna – otvoreni travnati tepih, daljine se iskre na sve strane, a još se i lijepo živi od kredita stečenog na Trešnjeviku: nibrdo, nizbrdo… Ispod samog vrha Rudo brdo prolazimo drugi katun (28,5km), spust postaje još strmiji, i brzo padamo u uzanu dolinu Gradišnice.

Na mjestu zvanom Zekova česma (uređen izvor lijevo iznad puta) izlazimo na vrlo dobar asfalt i skrećemo desno, ka Andrijevici.

U ovom kraju žedni svakako nećemo ostati, na 33,1km je još jedan izvor – Jukića česma. A vožnja kroz Gradašnicu je izvrsna: blaga nizbrdica, očaravajuće zelenilo i miris borove šume, igra svjetlosti i sjenki na putu, rečica koja se mota oko nogu… Obilazeći oko ogromne kupe Žoljevice, potrošićemo ovo zadovoljstvo brže nego što bismo željeli, i stići na već poznatu rakrsnicu u zaseoku Površe, nadomak nove crkve – tu se naime ulivamo u rutu AN 02.

Žoljevica
Žoljevica

Preostaje da dugi silazak iz visokog svijeta Lise dovršimo idući u suprotnom (lakšem) smjeru od onoga opisanog u AN 02, tako da ćemo se vrlo brzo naći pred hotelom “Komovi” u centru Andrijevice, na polaznoj i završnoj tački ove sjajne ture.

Karakteristike rute
– dužina: 43,5km
– ukupni uspon: 1250m
– podloga: asfalt (30km), makadam (7km), zemljani put (6,5km)
– uslovi za vožnju: od proljeća do jeseni (zbog zemljanog dijela na Lisi, vožnja se ne preporučuje tokom i poslije jakih kiša)
– trasa jednim dijelom vodi kroz visoki, slabo naseljeni planinski predio, pa uz sebe obavezno treba imati osnovni alat za bicikl, rezervnu gumu, lampu, kartu i sredstvo za navigaciju (GPS uređaj ili bar kompas). Preporučuje se i vožnja u društvu.

Ostavite komentar

PEDALAJ.ME