Ljepše Kuti no dukati žuti

Živjele su Kuti decenijama svojim životom na kraju svijeta jer se u susjednu, komunizmom okovanu, Albaniju nije imalo kud. Dotrajalim asfaltnim puteljkom nakon 15 kilometara vijuganja uz Zlorečicu i Kuckaju dolazi se u malu kotlinu oivičenu sa svih strana planinama i gustom šumom, koje prizor čine gotovo alpskim. Tako se i tim putem jedino može i jedino dolazi automobilom u Kuti, ali nažalost sve je manje onih koji dolaze. Život lagano, ali uporno odlazi iz ovog sela. [1]

Selo Kuti su jedna od najatraktivnijih tura u sjeveroistočnom regionu Crne Gore. Do sela postoji biciklistička markacija za staze AN06 (koja do Kuti ide iz centra Andrijevice) i Vrhunsku biciklističku stazu 3 koja se sa Trešnjevika preko Konjuha spušta u ovaj prelijepi podkomovski kraj i ide dalje – samom granicom sa Albanijom – preko Kuti i planine Lipovica za Grnčar, odnosno Gusinje.

Za Kuti se može biciklirati sa svih strana.

Udaljenost iz Andrijevice, od hotela Komovi do kapije bivše karaule JNA [2], na samom kraju sela, iznosi 16.8km u jednom pravcu i to je najlakša i najkraća trasa do Kuti  u ovom opisu.

Iz Berana je udaljenost u jednom pravcu – ako se vozi magistralom – 33.5km a povratnom rutom  sa priloženog GPS trekloga  69.5km, i to je svakako  ljepša i bezbjednija varijanta ako pedalate iz Berana.

Dužina: 69.52 km
Najviša tačka: 1047 m
Najniža tačka: 666 m
Ukupni uspon: 1740 m

GPS

Ako se krene iz Plava – do Kuti možete stići magistralom i uključiti se na putanju iznad ali ako ste u dobroj kondiciji da se uhvatite u koštac sa brdskom stazom onda je svakako atraktivnija varijanta ići preko Gusinja  na Grnčar, pa jakim usponom preko planine Lipovica doći do karaule. U toj varijanti moj prijedlog itinerera je: Vojno selo – Hakanje – Višnjevo – Kruševo – Koljenovići – Gusinje – Grnčar – Lipovica – Kuti [3] (oko 24km do karaule), a povratak u Plav može biti preko Andrijevice magaistralom, ili ako vam ostane viška energije desnom stranom Lima preko Gračanice, Donje Ržanice i Novšića čime bi se ova tura zaukružila na zavidnih 67.5km a užitak bi bio potpun. Dionica nije pretjerano zahtjevna izuzev vrlo teškog dijela od Grnčara do Lipovice gdje u dužini od 3km treba savladati uspon (prosječni nagib čak 19%) od 960m do 1490m nadmorske visine. Ponegdje ćete možda biti primorani i da gurate bajk, ali to zavisi od vaše fizičke spremnosti.

Dužina: 67.45 km
Najviša tačka: 1493 m
Najniža tačka: 751 m
Ukupni uspon: 2276 m

GPS

Ako ste pak odsjeli u nekom od etno sela podno Komova, možete se spustiti lokalnom stazom AN05 preko Milanoveca do Konjuha, posjetiti Kuti, i naposletku se preko Andrijevice, prateći i nadalje stazu AN05 vratiti nazad na Komove. Druga povratna alternativa je takođe preko Andrijevice, asfaltnim putem preko prevoja Trešnjevik (AN03). Ovaj krug od eko-katuna Štavna u prvoj varijanti iznosi 58km a u drugoj varijanti – preko Trešnjevika – 67km.

Dužina: 58.42 km
Najviša tačka: 1707 m
Najniža tačka: 756 m
Ukupni uspon: 2304 m

GPS

Kuti su destinacija koju ja odvozim više puta godišnje i moja su najtoplija preporuka. Krajolik je fantastičan, Kutska rijeka je kao iz bajke, prepuna drvenih mostića koji joj povezuju obale. Tu su i Fly Fishing reviri. Visovi su, kako kaže opis s početka ove priče, gotovo alpski, naročito u proljeće dok su još uvijek bijeli a livade procvjetaju u hiljade boja po kojima jaganjci veselo trčakaraju prateći stado. I frula pastira! Pomislićete da sada pretjerujem, ali to se meni baš dogodilo prošlog maja, i prosto nisam mogao da vjerujem da to još uvijek negdje postoji. Veličanstveno.

Ne kaže se uludo – ljepše Kuti no dukati žuti!

Kućanin, bivši seoski učitelj Dragutin Ostojić objasnio je jednom prilikom otkada potiče ova lijepa izreka.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je za ovaj kraj zadužen jedan italijanski oficir Kurtonije. Ne bješe to neka vojska i dosta ih je tu kosti ostavilo, ali bili su tu i šta ćeš. Njemu se jednom dopalo meso pečenog jarca pa je natucao na srpskom bono Kuti, bono jarac žuti. Poslije je od njega ostala i izreka ljepše Kuti no dukati žuti.

Samo selo, iako gotovo pusto zimi, ljeti je ipak nastanjeno i u njemu ćete sresti ljubazne ljude koji će vam rado izaći u susret ako vam zatreba bilo kakva pomoć. U selu nema prodavnica, zato se treba snabdjeti na vrijeme sa svim potrepštinama a o izvorima pijaće vode nemojte brinuti, ima ih u izobilju. Na kraju sela, kod karaule, Kutska rijeka je toliko čista da se i iz nje bez bojazni može utoliti žeđ ako zatreba.

Za sami kraj da još kažem da se u ovom tekstu nisam bavio detaljnim opisom trasa jer već je sve više-manje opisano u ranijim tekstovima i zvaničnim biciklističkim vodičima. Zato predlažem da ako prvi put vozite za Kuti obavezno pročitate i sve linkovane rute u ovom tekstu kako biste dobili potpunu sliku trase kojom namjeravate da krenete.

  1. Ovaj pasus opisa sela preuzet je iz članka dnevnih novina Vijesti pod naslovom – Iz planinskog sela Kuti polako nestaje život. []
  2. Jugoslovenska narodna armija []
  3. Ovuda prolazi ruta TT3 i lokalna ruta PL01 []

Ostavite komentar