Biogradska gora: Ruta dvije glave i pet jezera

NP Biogradska gora, koji je od nekada običnog izletišta orijentisanog samo na draži Biogradskog jezera vremenom izrastao u pravi outdoor centar koji u svojoj ponudi nudi razne mogućnosti za aktivni odmor na čitavoj teritoriji ovog prelijepog i jedinstvenog nacionalnog dobra. Uz mogućnost smještaja u bungalovima, kampovima, planinarskim domovima i eko katunima posjetiocima su na raspolaganju brojne pješačke i biciklističke staze, mušičarski reviri, a može se uživati i u jahanju konja.

Bjelasica, sa svojim padinama i vrhovima koji su relativno lako dostupni predstavlja pravu poslasticu za ljubitelje planinskog biciklizma. Zato nije ni čudo da preko Bjelasice i kroz zonu nacionalnog parka prolazi nekoliko staza, od kojih i dvije iz nacionalne mreže vrhunskih biciklističkih staza: TT3 – Čarobni istok i TT2 – Otkrića na sjeveru. Biciklistička ponuda se konstantno upotpunjuje i sa lokalnim stazama tako da već postoji nekoliko signaliziranih staza koje polaze iz Kolašina, Bijelog Polja i Andrijevice, a uprava NP planira za ovu godinu izgradnju još dvije nove staze – jednu cross-country i jednu singletrack , prvu stazu te vrste na Bjelasici koja će izuzev dobre kondicije od bicikliste zahtijevati i tehničko znanje.

Šta odabrati i kuda poći ako imate samo jedan dan na raspolaganju za biciklističko istraživanje nacionalnog parka Biogradska Gora a želite da vidite ono najljepše što Bjelasica nudi i vratite se kući sa što više lijepih utisaka? To bi definitivno bila ruta, hike-a-bike tipa u koju je spakovana jedna od poslednje tri prašume u Evropi, dva najpoznatija vrha Bjelasice i najznačajnija lednička jezera koja sakrivena u cirkovima, okružena šumom i pašnjacima očaravaju svojom ljepotom. Uz prirodne ljepote čitavom trasom pratiće nas autohtoni objekti narodne arhitekture i zanimljivi lokalni ljudi a kada ovoj ruti dodamo i posjetu Vranjaku, lijepom i brižljivo osmišljenom tradicionalnom eko katunu Darka Bulatovića, gdje uz domaću kuhinju može biti ugodna pauza, onda je već i prije samog starta jasno kakva fantastična – 62km duga avantura očekuje one bicikliste koji se odluče da iskuse najzahtjevnije i najatraktivnije momente koje nudi NP Biogradska gora.

RUTA DVIJE GLAVE I PET JEZERA

Polazak neka bude u rano jutro. I neka to bude lijep ljetnji dan. Dug i naporan put čeka krampone našeg vjernog dvotočkaša dok na njemu jezdimo visovima.

Krećemo od samog Biogradskog jezera (0km, 1120m) makadamskim putem prvo kroz prašumu, kroz prastara stabla, savladavajući laganim ritmom jak uspon (10-12%). I dobro je da je tako, jer ovuda ne treba proletjeti već disati punim plućima kako je to samo u planinskom biciklizmu moguće. Cilj nam je savladati brojne serpentine koje će nas zamišljene i utonule u jutarnju tišinu odvesti prema Dolovima Lalevića (6km, 1680m), a odatle na prvo odmorište i nezaobilazno mjesto na ruti – ka vidikovacu Bendovac (8km, 1735m). Tu je najbolji pogled na Biogradsku goru i Biogradsko jezero i vrijedi na sedmom kilometru skrenuti sa trase (obratiti pažnju na putokaze) i odvoziti tih 2km u oba smjera jer bez Bendovca i priče koja se gleda sa ovih stijena našoj avanturi nedostajaće perfektna panorama čitavog biogradskog krajolika – urezana trajno u biciklističko sjećanje.

Od raskrsnice gdje smo skrenuli ka vidikovcu nastavljamo dalje sada već lakšim usponom i vrlo brzo stići ćemo na Svatovsko groblje (13km, 1920m) i Bjelasičku kosu. Na grebenu smo i vidici se otvaraju na sve strane a vožnja postaje već lakša i skroz opuštajuća. Mnogo bržim ritmom hrlimo preko Jusinog brijega (14km, 1920m) i Savinih bara (16.5km, 1835m) ka izvoru Biogradske rijeke (Jaževi, 17km, 1810m), gdje vrijedi zastati, a onda dalje kroz Jagančarske rupe (18km, 1840m), ispod same Zekove glave i Troglave, planinski drum nas vodi – direktno usmjeren prema Komovima – na zasluženi odmor u eko katun Vranjak (22km, 1750m). A tu valja dobro odmoriti i povratiti energiju jer slijedi drugi, mnogo zahtjevniji dio avanture i sledeća ovakva pauza može biti tek u planinarskom domu Suvodo, na potpuno drugoj strani Bjelasice.

Pozdravljamo se sa katunom Vranjak i krećemo nazad makadamom kojim smo došli, a onda na tačno drugom kilometru skrećemo udesno i nastavljamo uspon prema Zekovoj glavi. Dok se uspinjemo kosom, sa desne strane su pašnjaci na Micanu, Goveđem dolu i Barama, a sa naše lijeve strane strmina vodi do vrha Troglava. 5.5km od Vranjaka (27.5km od starta) konačno smo na prvom vrhu, tik ispod Zekove glave (2117m), na preko 2000 metara nadmorske visine, i ta tačka je ujedno i kraj prve makadamske etape. To je zapravo i trenutak gdje ulazimo u hike-a-bike dionicu dugu 5.5km, koja nije toliko ekstremna i dobrim dijelom se može odvoziti, a naročito ovo važi za one koji su vični bicikliranju po ovakvim terenima.

Pješačkim stazama

Na istočnoj smo strani repetitora, okrenuti prema sjeveroistoku i glavni orijentir nam je najveći vrh Bjelasice – Crna glava (2137m). Tamo smo i naumili. Sa iste strane, skroz ispod nas, u jednom od najvećih cirkova Bjelasice smješteno je po nekima možda i najljepše ledničko jezero u NP Biogradska Gora – Pešića jezero (1840m). Okruženo velikim vrhovima i stijenama, bukovom i borovom šumom i pašnjacima, svakoga ko se ikada ovdje popeo ostavilo je bez daha. Dugačko je 290m, a maksimalna širina mu je oko 165m. Prosječna dubina u jezeru je oko 3m, a maksimalna dubina je oko 8m. To je po veličini drugo jezero u reonu NP Biogradska gora a za njega je vezana legenda o krilatom konju prema kojoj je noću iz njega izranjao bijeli konj čijoj su se ljepoti potajno divile vile iz okolnih šuma.

Nakon nekoliko stotina metara jakog uspona uz jednu strmu livadu, pješačka staza iznosi nas na Galicu (31km, 2065m), lokaciju koja se prostire do Crne glave i zanimljiva je, pored toga što se sa nje već lijepo vidi Ursulovačko jezero, i po tome što svuda naokolo raste bor Krivulj. Još malo guranja bicikla, i već smo ispod samog vrha Crna glava, do kojeg ima još oko 150m, i ko nije bio može da iskoristi priliku da osvoji najveći vrh Bjelasice. Na ovome mjestu se uključujemo na stazu kojom ćemo se za manje od jednog kilometra spustiti do samih obala Ursulovačkog jezera (32.5km, 1904m).

Od Ursulovca dalje krećemo tačno prema istoku, spuštajući se padinom ispod vrha Cmiljača (1962m) do omanjeg katuna (Šćekići) i odmah nakon njega, kroz četinarski šumarak eto nas ponovo na makadamu (34km, 1730m) koji će nas gustom šumom i kroz hlad vrlo brzo spustiti do planinarskog doma Suvodo (40km, 1300m) koji je još jedna dobra prilika za duži odmor. Pored tradicionalnih jela ovdje možete naći i pastrmku, a ako je sezona bostana biće i njega dobro ohladjenog u izvorskoj vodi.

Ulazimo u poslednju etapu na kojoj čemo pedalajući preko katuna Suvodo (42km, 1475m) stići do katuna Šiška i dva poslednja lednička jezera na ovoj turi – Šiškog (45km, 1665m) i Ševarinskog (46km, 1650m).

Jako lijepa dionica i poslije višesatne potpune divljine sada prija bicikliranje kroz stada ovaca, prija nazvati dobar dan čobanima, pa čak ni psi ne smetaju dok ljutito jure za točkovima. Iako mnogi Šiško jezero ne ubrajaju među najatraktivnija lednička jezera u Crnoj Gori, ono ima itekako svojih draži. Ovaj kraj ne bi bilo isti da nije njega da tiho spava ispod Žubera (1848m). A tek kada se popnete na Žuber, ili na neki drugi okolni vrh, vidite koliko je ovo jezero oplemenilo ove pašnjake. I samo zbog njega se toliko voli Šiška.

Veliko Šiško jezero je dugačko 195m , široko je 130m, a najveća dubina je oko 3.5 metara.

A na kraju katuna Šiška, već u poodmaklom procesu nestajanja uslijed zarastanja vodenim biljkama, među starom bukovom šumom ušuškalo se Ševarinsko jezero koje je jedno od važnih vlažnih staništa na Bjelasici. Dugačko je oko 180m a široko oko 120m. Prateći biciklističku signalizaciju, od Ševarina, pješačkom stazicom preko jedne livade izlazimo ponovo na makadam a odatle se preko Reljine penjemo ponovo na 1900 mnv, na Bjelasičku kosu, gdje se na 49km uključijemo na već znani put za Biogradsko jezero.

Slijedi završni dugotrajni spust kroz poznate lokacije – Svatovsko groblje, Dolovi Lalevića, prašuma i eto nas ponovo na Biogradskom jezeru (62km) – na kraju ove nevjerovatne biciklističke ekspedicije kroz fenomenalni nacionalni park Biogradska Gora.

Nijedan opis ne može da dočara svu ljepotu, uzbuđenje, količinu adrenalina i sve ostalo pozitivno što nudi ova avantura. Ovo je jedna od najatraktivnijih biciklističkih ruta u čitavoj Crnoj Gori. Jedna od onih koja se dugo pamti.

Zbog nekih pustih i zabačenih krajeva kojima prolazimo poželjno na ovu avanturističku putešestviju krenuti u društvu. Opasnost od divljih zvijeri je minimalna, ali treba naglasiti da su ove šume veliko stanište medveda i vuka, a od gmizavaca tu su uvijek prisutne otrovnice šarka i poskok. Od opreme obavezan bi bio GPS uređaj sa učitanim treklogom koji možete preuzeti na ovoj strani (ili možete koristiti naš sajt kao navigator), zatim osnovni alat, rezervna guma, lampa… Izvora sa pijaćom vodom ima na sve strane osim na samim vrhovima. Zato je poželjno ponijeti dva veća biciklistička bidona.

Istraživanje ove staze podržano je od strane Nacionalne turističke organizacije Crne Gore!

Dužina: 63.22 km
Najviša tačka: 2089 m
Najniža tačka: 1117 m
Ukupni uspon: 3105 m
GPS

2 komentara na članku “Biogradska gora: Ruta dvije glave i pet jezera”

  1. Vrhunska trasa. Uzivanje je zagarantovano. Letos sam odvozio ovaj predlog sa sesnaestogodisnjim sinom. Ponovicemo je i naredne godine. Pozdrav.

Ostavite komentar